Jump to content

Recommended Posts

Posted
svi mi imamo on/off button u glavi na startu, bez obzira dal juriš po monte carlu na wrcu, ili se vučeš na slalomu po npr. marofu...

svaki put kad stavljaš kacigu i zatvaraš vrata od auta sve ostaje vani i ništa više ne postoji...

to je ono što je neprocjenjivo u ovom sportu i s čim se rodiš, to nemreš stvoriti ili istrenirati....

svi smo svjesni da nam se svašta može dogoditi, ali nikad ne razmišljaš o tome. ako jednom pomisliš uopće na to, gotovo je sa svime....

 

 

 

DOŽIVLJAJ LOVĆENSKE STAZE TIHOMIRA FILIPOVIĆA 1985 god.

 

Krenuo sam polako, ako se uopce moze polako voziti na tako izazovnoj stazi. Pocese zavoji. Drzim desnu stranu pazeci da ne uplasim kojeg mirnog setaca i proucavam, pamtim dobro poznatu krivudavu cestu, bolje reci pistu. Masna asfaltna podloga prvog dijela, do deponije za zemlju, cini ga najklizavijim, a pun je i vrlo ostrih krivina. Hladne gume ne dopustaju pogreske na tom dijelu, ali na svu srecu zbog toga svega to je najsporija dionica piste. Od deponije do bunkera je isti sistem, ali prestaje masni asfalt i tada pocinje ono u cemu se uziva. Brzina me, iako sam cvrsto vezan u sjedalu, baca sad na jednu, sad na drugu stranu, a automobili prenosi svih 160 konjskih snaga na podlogu i priljubljuje me uz tvrdi plasticni okvir sjedala. Dok mi lijeva ruka grcevito steze upravljac koji klizi i bjezi, a morao bi ostati pod mojom kontrolom, desnom hvatam naizmjenicno, rucicu mjenjaca pa upravljac i tako izmedju svake krivine od cetiri do deset puta. Ponekad se pitam da li je moguce sve to stici i napraviti i uz to sto mirnije voziti u krivini i pratiti idealnu putanju najbrzeg prolaska, ali i odlaska. Evo me u zavoju pokraj bunkera. Treba zapamtiti novu sigurnosnu ogradu koje proslih godina nije bilo. Zbog nje ne moze vise tako brzo kao prije, kada se desnim kotacem visilo nad ponorom, ali automobil se zbog inercije vracao nazad na stazu. Ipak, sada je sigurnije iako sporije za sve konkurente, pa i za mene. Izgubih se medju stijenama gdje pocinje pet brzih krivina koje su ugrijavanje za izlazak na prvi, ravni dio staze. Krajickom oka pratim brojac okretanja motora koji se neprestano penje. Sedam tisuca, uskoro osam, peta brzina, osjetim kako lijevi kotaci napustaju asfalt uzdizuci se. Automobil kao da je poletio i pao natrag na tvrdu podlogu. Ovdje ce biti tesko na utrci. Brzina je velika i ne smijem je smanjiti, jer gubim na vremenu, a uskoro treba poceti snazno kociti, pa i motorom, do kraja, do prvog stupnja prenosa. Ponovo prilagodjavanje trecem ritmu i novim uvjetima. Prva brzina, druga, treca, druga. Krivina. Prva. Krivina. Druga, treca, cetvrta brzina. Izadjoh iz Bjelosa kao da me netko istjerao ostavljajuci iza sebe ljude kojima jurim ispred kucnih vrata, a da ih nijesam pravo ni vidio. Treca, cetvrta. Krivina. Druga, prva brzina. Krivina. Serpentina...i ruke sam prerano poceo osjecati. Druga, treca, lijevo, desno, desno. Cetvrta, treca. Krivina. Druga, prva. Serpentina. Ako vec do sada nijesam pogrijesio sada se moram dobro paziti jer ulazim u sumicu, najtezi dio staze. Dok se automobil premijesta sa jedne na drugu stranu, trudim se da povezujem krivine koje se smjenjuju velikom brzinom ne dajuci mi predaha, ali niti mogucnosti da pogledam mjerne instrumente. Siguran sam da luduju kao i kazaljka za broj okretaja motora kojeg i pod kacigom cujem kako pjeva istu pjesmu. Krivina na krivini bez kraja. Takvog ritma nema ni na jednoj stazi. Znak 9-ti kilometar, a kada predjem deseti, nije vise daleko. Znoj se sliva niz mene dok se automobil po malo pregrijava. Jedan kratki pogled na instrumente potvrdjuje mi tu cinjenicu, jer sve je prelazilo granice dozvoljenog. Mora izdrzati jos malo, samo jos malo, jer moram srusiti taj rekord, koji sam istina, postavio 'polom', ali mozemo mi to i sada. Sekunde idu neumoljivo. Kilometri su ostali iza nas nevjerovatnom brzinom da bi zato ova tri ispred bila duza od svih deset predjenih. Poslednje tri serpentine i dodjoh do trece nove ograde. Postavljena da bi nas stitila od dubokih ponora u kojima mozemo nestati zbog stotinke sekunde nepaznje. Opet u petoj. Sve zuji od vibracija i brzine. Mali pad ceste pa prevoj sa blagom krivinom. Ne smanjujem brzinu, i ako bih to ucinio, pa i kocnicu bih rado stisnuo. Poletjeli smo u zrak, cini mi se previse, dosli smo do ruba ceste...do ruba ceste...do ruba...automobil je ipak ostao na asfaltu sa sva cetiri kotaca i uz jak udarac pri padu, ponovo sam ga drzao u rukama. Bio sam zadovoljan. Tada je doslo ono meni najdraze. Nestane kamenja s lijeve i desne strane, pojave se gledaoci, zanesenjaci, masu, pljescu i traze...brze...jace... Odusevljeni gledaju auto i mene i zapravo zahtijevaju novi rekord Lovcena. Zaboravih odjednom sve. Posljednji kilometar. Zaboravih umor, znoj, da je auto preoptereceno i podjoh poslenjih pet krivina priblizavajuci se cilju. Savladao sam osjecaj da cu auto zbog visokog broja okretaja i vibracije unistiti. Ciljna zastavica spusti se pored mene. Stisnuh kocnicu. Auto se premjestao lijevo, desno stotinak metara. Ni on ne bi htio stati upravo sada. Zaustavio sam automobil i jos jednom pogledao instrumente. Bilo mi je tesko. Ugasim motor, zakljucam vrata i krenem tada polako pjesice ka cilju osjecajuci kako mi se kapljice znoja slivaju niz ledja. Rekord, srusio si ga coce...alal ti vjera! Proglasenje pobjednika, podjela pehara, pozdravljanje, cestitanje... Svi prilaze da ti kazu neku rijec, stisnu ruku i pozele jos mnogo tako dobrih voznji, uspjeha...A ja se polako vracam iz nekog drugog zivota u kojem sam bio devet minuta i jednu sekundu...

  • Replies 52
  • Created
  • Zadnji odgovor

Top Posters In This Topic

Posted
svi mi imamo on/off button u glavi na startu, bez obzira dal juriš po monte carlu na wrcu, ili se vučeš na slalomu po npr. marofu...

svaki put kad stavljaš kacigu i zatvaraš vrata od auta sve ostaje vani i ništa više ne postoji...

to je ono što je neprocjenjivo u ovom sportu i s čim se rodiš, to nemreš stvoriti ili istrenirati....

svi smo svjesni da nam se svašta može dogoditi, ali nikad ne razmišljaš o tome. ako jednom pomisliš uopće na to, gotovo je sa svime....

 

 

 

to je normalno, tak mora bit :D

mora mu vjerovat i amen.

kako bi jedan kolega relijaš odgovorio na pitanje koje je najljepše mjesto na svijetu....nikakvi sejšeli, maldivi niti ne znam šta, desni sic u trkačem autu je najljepše mjesto na svijetu.

nema ljepšeg. amen.....

 

Slažem se sa svime osim sa zadnjim. Meni je ipak ljepše za volanom :P

Posted
DOŽIVLJAJ LOVĆENSKE STAZE TIHOMIRA FILIPOVIĆA 1985 god.

 

Krenuo sam polako, ako se uopce moze polako voziti na tako izazovnoj stazi. Pocese zavoji. Drzim desnu stranu pazeci da ne uplasim kojeg mirnog setaca i proucavam, pamtim dobro poznatu krivudavu cestu, bolje reci pistu. Masna asfaltna podloga prvog dijela, do deponije za zemlju, cini ga najklizavijim, a pun je i vrlo ostrih krivina. Hladne gume ne dopustaju pogreske na tom dijelu, ali na svu srecu zbog toga svega to je najsporija dionica piste. Od deponije do bunkera je isti sistem, ali prestaje masni asfalt i tada pocinje ono u cemu se uziva. Brzina me, iako sam cvrsto vezan u sjedalu, baca sad na jednu, sad na drugu stranu, a automobili prenosi svih 160 konjskih snaga na podlogu i priljubljuje me uz tvrdi plasticni okvir sjedala. Dok mi lijeva ruka grcevito steze upravljac koji klizi i bjezi, a morao bi ostati pod mojom kontrolom, desnom hvatam naizmjenicno, rucicu mjenjaca pa upravljac i tako izmedju svake krivine od cetiri do deset puta. Ponekad se pitam da li je moguce sve to stici i napraviti i uz to sto mirnije voziti u krivini i pratiti idealnu putanju najbrzeg prolaska, ali i odlaska. Evo me u zavoju pokraj bunkera. Treba zapamtiti novu sigurnosnu ogradu koje proslih godina nije bilo. Zbog nje ne moze vise tako brzo kao prije, kada se desnim kotacem visilo nad ponorom, ali automobil se zbog inercije vracao nazad na stazu. Ipak, sada je sigurnije iako sporije za sve konkurente, pa i za mene. Izgubih se medju stijenama gdje pocinje pet brzih krivina koje su ugrijavanje za izlazak na prvi, ravni dio staze. Krajickom oka pratim brojac okretanja motora koji se neprestano penje. Sedam tisuca, uskoro osam, peta brzina, osjetim kako lijevi kotaci napustaju asfalt uzdizuci se. Automobil kao da je poletio i pao natrag na tvrdu podlogu. Ovdje ce biti tesko na utrci. Brzina je velika i ne smijem je smanjiti, jer gubim na vremenu, a uskoro treba poceti snazno kociti, pa i motorom, do kraja, do prvog stupnja prenosa. Ponovo prilagodjavanje trecem ritmu i novim uvjetima. Prva brzina, druga, treca, druga. Krivina. Prva. Krivina. Druga, treca, cetvrta brzina. Izadjoh iz Bjelosa kao da me netko istjerao ostavljajuci iza sebe ljude kojima jurim ispred kucnih vrata, a da ih nijesam pravo ni vidio. Treca, cetvrta. Krivina. Druga, prva brzina. Krivina. Serpentina...i ruke sam prerano poceo osjecati. Druga, treca, lijevo, desno, desno. Cetvrta, treca. Krivina. Druga, prva. Serpentina. Ako vec do sada nijesam pogrijesio sada se moram dobro paziti jer ulazim u sumicu, najtezi dio staze. Dok se automobil premijesta sa jedne na drugu stranu, trudim se da povezujem krivine koje se smjenjuju velikom brzinom ne dajuci mi predaha, ali niti mogucnosti da pogledam mjerne instrumente. Siguran sam da luduju kao i kazaljka za broj okretaja motora kojeg i pod kacigom cujem kako pjeva istu pjesmu. Krivina na krivini bez kraja. Takvog ritma nema ni na jednoj stazi. Znak 9-ti kilometar, a kada predjem deseti, nije vise daleko. Znoj se sliva niz mene dok se automobil po malo pregrijava. Jedan kratki pogled na instrumente potvrdjuje mi tu cinjenicu, jer sve je prelazilo granice dozvoljenog. Mora izdrzati jos malo, samo jos malo, jer moram srusiti taj rekord, koji sam istina, postavio 'polom', ali mozemo mi to i sada. Sekunde idu neumoljivo. Kilometri su ostali iza nas nevjerovatnom brzinom da bi zato ova tri ispred bila duza od svih deset predjenih. Poslednje tri serpentine i dodjoh do trece nove ograde. Postavljena da bi nas stitila od dubokih ponora u kojima mozemo nestati zbog stotinke sekunde nepaznje. Opet u petoj. Sve zuji od vibracija i brzine. Mali pad ceste pa prevoj sa blagom krivinom. Ne smanjujem brzinu, i ako bih to ucinio, pa i kocnicu bih rado stisnuo. Poletjeli smo u zrak, cini mi se previse, dosli smo do ruba ceste...do ruba ceste...do ruba...automobil je ipak ostao na asfaltu sa sva cetiri kotaca i uz jak udarac pri padu, ponovo sam ga drzao u rukama. Bio sam zadovoljan. Tada je doslo ono meni najdraze. Nestane kamenja s lijeve i desne strane, pojave se gledaoci, zanesenjaci, masu, pljescu i traze...brze...jace... Odusevljeni gledaju auto i mene i zapravo zahtijevaju novi rekord Lovcena. Zaboravih odjednom sve. Posljednji kilometar. Zaboravih umor, znoj, da je auto preoptereceno i podjoh poslenjih pet krivina priblizavajuci se cilju. Savladao sam osjecaj da cu auto zbog visokog broja okretaja i vibracije unistiti. Ciljna zastavica spusti se pored mene. Stisnuh kocnicu. Auto se premjestao lijevo, desno stotinak metara. Ni on ne bi htio stati upravo sada. Zaustavio sam automobil i jos jednom pogledao instrumente. Bilo mi je tesko. Ugasim motor, zakljucam vrata i krenem tada polako pjesice ka cilju osjecajuci kako mi se kapljice znoja slivaju niz ledja. Rekord, srusio si ga coce...alal ti vjera! Proglasenje pobjednika, podjela pehara, pozdravljanje, cestitanje... Svi prilaze da ti kazu neku rijec, stisnu ruku i pozele jos mnogo tako dobrih voznji, uspjeha...A ja se polako vracam iz nekog drugog zivota u kojem sam bio devet minuta i jednu sekundu...

 

:notworthy:......

Posted
DOŽIVLJAJ LOVĆENSKE STAZE ........

 

Brutalna staza bas sam bio proslo ljeto, a opis :notworthy:

 

Inace bilo bi fora sloziti utrku s druge strane iz Kotora gore ali to bi stvarno bilo pre pre ludo :naughty::naughty::naughty:

 

 

Loeb opet jebeno vozi:notworthy::notworthy: kaj je bilo s Kubicom na SS2??

Posted

Stize ga Oiger evo nakon SS5 je razlika 3 sec za loeb-a a bilo je i preko 28 pocetkom dana

 

jel netko zna kaj je kubica izveo na SS2?? vidim da je dobio zadnja dva brzinca ali je na drugom popusio sve sanse za dobar rezultat

Posted (edited)
Stize ga Oiger evo nakon SS5 je razlika 3 sec za loeb-a a bilo je i preko 28 pocetkom dana

 

jel netko zna kaj je kubica izveo na SS2?? vidim da je dobio zadnja dva brzinca ali je na drugom popusio sve sanse za dobar rezultat

 

hmmm...

Fri 11:29 - SS5: Ogier plays dirty!His Polo completes with snow in the front bumper. Has he been off? "No, we tried to make some cuts and put some snow on the road for the guys behind. We have a disadvantage with this road position, so now we try to turn this to our advantage."

 

kubica po svojem običaju.....

 

Thu 22:16 - SS2: Kubica spinsHe gets his Fiesta RS to the finish control with the loss of around four minutes. "We spun, and when we were in reverse we lost the lights and the alternator I think. First I lost all lights then the car was switching on and off. We managed to reset it and get going - which is the main thing - but we lost a lot of time."

 

 

jedino sam ovo uspio vidjeti o kubici na live text-u

Edited by laki1989
Posted (edited)

Bit će zanimljivo; jedino su ostberg i loeb na zimskim gumama....Sordo/Neuville/Meeke/Latvala/Mikkelsen/Tanak i Ogier su na čavlericama

 

izjava ostberga...

The Norwegian is the first driver through on four winter (non studded) tyres. "With no studs in there it's scary" he says.

Edited by laki1989
Posted

u drugi krug otisli:

 

Loeb: 4 snow + 2 super-soft slicks

Ogier: 4 studded tyres + 2 super-soft slicks

Latvala: 2 snow, 2 studded, 2 super-soft

Tanak: 2 snow, 2 studded, 2 super-soft

Evans: 4 studded + 2 snow

Meeke: 2 snow, 2 studded, 2 super-soft

Mikkelsen: 2 snow, 2 studded, 2 super-soft

Posted
u drugi krug otisli:

 

Loeb: 4 snow + 2 super-soft slicks

Ogier: 4 studded tyres + 2 super-soft slicks

Latvala: 2 snow, 2 studded, 2 super-soft

Tanak: 2 snow, 2 studded, 2 super-soft

Evans: 4 studded + 2 snow

Meeke: 2 snow, 2 studded, 2 super-soft

Mikkelsen: 2 snow, 2 studded, 2 super-soft

Seb is the stage winner - 3.6sec quicker than Ogie

Posted

(4 - Loeb Sébastien / Elena Daniel): I told to Ogier before the stage that I thought it was better to take the studded tyres here. That I had the wrong ones. I was a little surprised by the amount of snow and ice in there. But in the end it was ok for us. A decent time.

 

:D

Posted
(4 - Loeb Sébastien / Elena Daniel): I told to Ogier before the stage that I thought it was better to take the studded tyres here. That I had the wrong ones. I was a little surprised by the amount of snow and ice in there. But in the end it was ok for us. A decent time.

 

:D

The stage went live at 1511hrs. Zero car driver reports less ice on the road than the earlier pass. Some snow flurries. Temperature of -1˚C at the finish control.

mogao bi povećati prednost

  • 2 weeks later...

Please sign in to comment

You will be able to leave a comment after signing in



Sign In Now
  • Recently Browsing   0 members

    • No registered users viewing this page.

Announcements


×
×
  • Create New...